Vjerovati i znati su dvije različite stvari.

Vjera je podložna sumnji. Znanje nije.

Za vjeru nam trebaju potvrde, ukazanja, provjere, putokazi, raznorazne amajlije, kristalčići, krunice, alati, “nešto za sreću”, “nešto za zaštitu”, “nešto da učvrstimo svoju vjeru”.

Za znanje nam ne treba ništa. Znanje je tvoje i samo tvoje. Uvijek ga imaš. Kad nešto znaš, znaš i u to ne sumnjaš.

Vjerovati da si cjelovita, savršena takva kakva jesi, je jedno.

Znati da si cjelovita, savršena takva kakva jesi, je nešto sasvim drugo.

Razlika je ogromna.

Isto vrijedi i za jednost.

Da ne pričam o “ja jesam” jer je to za 99,9 % populacije preapstraktna stvar.

Meni nije bilo dovoljno vjerovati. Nije radilo, nije me zadovoljavalo. Ne na duge staze. Kratkotrajno da, do prvog sljedećeg pada. Gladna znanja, željela sam raščistiti stvari jednom za svagda.

A ti?

Što želiš?

Vjerovati ili znati?

****

Uvod u radionicu svijesti “I See You * I Accept You * I Honour You”.

Menu