Prije 20 godina upoznala sam divnog čovjeka na jednom razgovoru za posao. Posao koji mi se tada nije činio zanimljiv, a koji mi je potpuno promijenio život. Kao i čovjek koji me je intervjuirao i ubrzo posao moj prvi šef.

Imala sam ja puno šefova prije njega jer radila sam i u srednjoj školi i na faksu, što u Hrvatskoj, što izvan nje.

Ali ovaj posao i ovaj šef ostavili su neizbrisiv trag na meni.

Prvi put u životu netko me pogledao duboko u oči i vidio u meni ono što sama ni sanjala nisam.

Prvi put netko mi je dao toliku slobodu, ogromnu slobodu, da sama organiziram sve, da sama vodim sve, da sama biram, griješim i učim na vlastitim greškama bez ikakvog prijekora i kritike, s pregršt pohvala i komplimenata koje tada nisam ni znala primiti jer nisam bila svjesna vlastite vrijednosti.

Prvi put u životu netko je u meni vidio potencijal. Pouzdanost. Sposobnost. Vrijednost. Osobni integritet. Trud. Želju za učenjem. Želju za stvaranjem. Želju za napredovanjem.

Prvi put u životu netko mi je dao povjerenje. I to ne malo, već ogromno! Poštovanje. Iskrenost. Svoje bogato životno iskustvo. Zahvalnost. Očinsku zaštitu, podršku, savjete, toplinu, mudrost.

Sve ono što sam primila i naučila od njega ne stane u ove retke, ali stoji još uvijek u mom sjećanju i srcu.

Tada sam shvatila da SLOBODA nije nekakva anarhija u kojoj se ne zna tko pije, tko plaća, već da sloboda podrazumijeva veliku odgovornost, poštovanje i integritet.

Sloboda i odgovornost idu ruku pod ruku. Što je veća odgovornost, veća je i sloboda. Veća, šira i slađa!

Jedno bez drugog ne ide.

Menu