Danas sam pročitala da je jedna prekrasna mlada terapeutkinja jutros napustila ovaj svijet. Najbolja prijateljica moje učiteljice iz Engleske. Nisam se previše iznenadila, iako nisam uopće znala da je teško bolesna. No, moja duša je to znala prošle godine kada sam između njih dvije trebala izabrati svoju učiteljicu s obzirom da su zajedno kreirale programe koji su me zanimali. No, nije to sad bitno…

Ono što želim reći tiče se uobičajenih predrasuda o duhovnim učiteljima i njihovim bolestima. Jedan od najčešćih mitova je da energetski terapeuti pokupe bolesti od svojih klijenata te da ako i sami imaju neku težu bolest nisu dobri terapeuti, ne rade nešto dobro u svom životu, nisu autentični, prodaju maglu jer u svom životu ne uspijevaju manifestirati sve ono o čemu uče druge itd. To je tako daleko od istine! Svi smo mi na ovaj svijet došli s određenim planom kojeg smo si na nivou duše zadali, prije nego smo se spustili u ovu gustu materiju. Došli smo s određenom misijom, po određena iskustva koja je duša željela iskusiti u ovoj 3D dimenziji.

O putovanju i sudbini duša znam dosta iz osobnog iskustva. Intuitivni sam medij od svoje 28. godine. Taj dar mi se samo spustio s neba i promijenio moj život u cijelosti. Dogodio se nakon sprovoda mog dragog prijatelja koji je tragično preminuo u planinarskoj nesreći s 33 godine. U tom prvom susretu i razgovoru s dušom svog preminulog prijatelja spoznala sam da duša zaista postoji, da je vječna i da vibrira beskrajnom ljubavlju, radošću i plemenitošću. Ta duboka spoznaja trenutno je otopila moj strah od smrti koji je tada bio na vrhuncu. U svim susretima koji su potom uslijedili s drugim dušama, spoznala sam da niti jedan dolazak i odlazak duše nije slučajan, bez obzira koliko tragično ili nasumično izgledao, da vrijeme nije linearno kako ga percipiramo te da je naša 3D dimenzija samo jedna od mnogobrojnih dimenzija kojima smo okruženi.

Kao intuitivni medij imala sam priliku razgovarati s mnogim osobama koje su preminule, imala sam priliku saznati koja je bila svrha njihovog života, ali i smrti. Puno njih je otišlo s ovoga svijeta na tragičan ili težak način kroz neku malignu bolest, puno njih je bilo u cvijetu mladosti. Puno njih je svojom smrću odlučilo dotaknuti druge ljude, što više ljudi, masu ljudi. Ambiciozan plan po ljudskim kriterijima, mislila sam na početku, dok me jedna divna duša nije razuvjerila rekavši mi da to nije ambicioznost, već plemenitost. Plemeniti čin. Duši je samo to bitno.

I sama sam na ovaj svijet došla s velikim genetskim oštećenjem jetre, bolest za koju je transplantacija jedini lijek. No, zahvalna sam svojoj bolesti jer sam kroz nju osvijestila i transformirala svoje mentalne i emotivne obrasce, karmičke obrasce. Došla sam s plemenitom namjerom očistiti obiteljsku karmu i evoluirati u svijesti. Spoznati da sam božansko biće kroz ljubav, milost, zahvalnost i suosjećanje, putem koji me je vodio od krajnje nemoći do krajnje moći, božanske moći. No, da li je moja duhovna misija ovdje time završena ili tek počinje, pojma nemam i nije uopće bitno jer jednom će sigurno završiti.

Svaka bolest je put prema sebi, prema božanskom dijelu sebe, prilika za osobnu transformaciju i spoznaju da smo čista svijest, bezuvjetna ljubav. Svaka bolest može rezultirati ozdravljenjem ili smrću. Tako je nebitno za dušu! Ono što je za dušu bitno je da u tom procesu transformacije svijesti, ponovnog rađanja ili pak umiranja osoba svojim prisustvom dotakne i oplemeni što više života oko sebe.

Donna je to postigla. Njena duhovna misija je ovdje završena. Hvala ti Donna, divna i hrabra dušo! Blistaj u svjetlosti! Došla si doma.

Menu