Prisvoji sve što osuđuješ jer ionako je dio tebe. Samo je pitanje vremena kada ćeš to pronaći i u sebi.

To jutro sam se spustila na malu plažu. More divno. Čisto. Bistro. Prekrasno. Pojurim unutra da vidim je li hladno. I slikam svoja stopala. Sva ozarena promatram pučinu i divim se ljepoti svega.

Odjednom se desno od mene, odmah iznad bora u kamenu, pojavi Ona. Energija dalmatinske žene. Majke. Suha, mršava, umorna, ispijena. Trudna. Još jedno dijete za nahranit. A mora ga rodit. Tako je kako je. Zamjeram li joj, pita me. Ne, kažem. Razumijem te.

Osjetim da joj moje srce šalje ljubav, nježno i direktno u njeno. I vidim da joj to godi, da ju hrani i opušta.

U tom trenutku mi dozvoli da ju bolje osjetim. Otvori mi svoje unutarnje biće. Svoju težinu. Svoje rane. Osjetim njenu bol, brige, razočaranje životom, tugu… Osjetim i zamjeranje i osuđivanje i ljutnju… Ošine me bol duboko u srcu i navru mi suze. Zamjeram li joj, pita me. Ne, kažem. Razumijem te.

Iz mog srca tad prošiklja zlatna zraka ljubavi koja nas snažno, magnetski, gotovo neraskidivo spoji u Jedno.

Ona se još više otvori da osjetim njenu tjelesnost. Njenu svetu ženstvenost. Sav sram, zamjeranje, krivnju, ljutnju i osuđivanje onog najljepšeg i najslađeg u svakoj ženi. Cijelu lepezu bola, frustracije i bijesa prema svom putenom ženskom dijelu s kojim se nikad stopila nije. I more zavisti prema svim onim ženama koje su to uspjele, koje su u svome tijelu uživale. Zamjeram li joj, pita me. Ne, kažem. Razumijem te. Žao mi je. Volim te.

I onda ode. Bez nekog posebnog pozdrava, brzo i nečujno kao što je i došla. Za sobom ostavi duboki trag zahvalnosti koji se još dugo zadržao u zraku.

Razumjele smo se. Nahranile smo se. Ljubavlju, suosjećanjem, milošću i dubokim razumijevanjem.

I ja sam samo jedna dalmatinska žena. Isti geni, slične priče… Da me je sve ovo pitala prije nekih desetak godina dobila bi samo moje osuđivanje. I još hrpu toga.

Ali tada mi ne bi ni prišla… Jer nije Ona došla samo zbog sebe, već zbog svih onih žena koje su stajale u redu iza nje. Cijela plejada poznatih i nepoznatih lica žena, pretkinja, koja su mi se munjevitom brzinom prikazala u trenutku kada je Ona nestala. Htjele su da ih vidim i osjetim lakoću olakšanja s kojim su otišle.

Da… sad ju razumijem. Jer se više ne borim protiv sebe. Jer sam shvatila da sve što je tvoje je i moje. Samo je pitanje vremena kada ću to pronaći u sebi.

Ili kako bi to naši duhovni vodiči lijepo rekli:

Ja sam Ti.
Ti si Ja.
Mi smo Jedno.
Jedna Svijest.

Zagrljaj,
Dea 
Menu