Kad sam postala mama imala sam 33. Svom djetetu sam tad poželjela da uvijek slijedi sebe i svoje snove, da nikad ne odustane. U tom trenu, kad su mi ga prvi put dali u ruke i kad sam mu prišapnula svoje želje, zaplakala sam… jer sam shvatila da sam ja od svojih snova odustala. Činili su se toliko neostvarivi da sam nevoljko odabrala “lakši” put.

Sada imam 47.

Svašta se u međuvremenu promijenilo, ali moji snovi su ostali i dalje isti. Vrijeme nije utjecalo na njih.

Danas znam da je “lakši” put bio teži put.

I zato biram jedini mogući put do njih.
Moj put.

Menu