Kada umrem stavite mi slušalice da ne slušam žalopojke.

Živjela sam najbolje što sam mogla, najbolje što sam znala, pogotovo onda kada nisam znala ni kako ni zašto.

Kažu da je život na zemlji teška škola. A ja kažem Alcatraz.

Lako je sjediti s druge strane i “glumiti” anđele. Najlakše.

Al’ dođi ti ovdje…

Ovdje se rodiš u strahu, živiš u strahu, umreš u strahu. Najčešće.

A ako si te sreće, odeš u miru ponosan jer znaš da si dao sve od sebe. Ne frustriran. Ponosan!

I nitko te više uvjeriti neće da si manje vrijedan od “ovih koji lete” jer znat ćeš da si heroj cijele nacije. Galaksije!

A možda i dalje. A možda i šire.

Menu