Prekršila sam svih deset Božjih zapovijedi, počinila svih sedam smrtnih grijeha, ako ne i više… Ne baš sve u ovom, nego kad se zbroji, u svim drugim životima na zemlji.

Dano mi je ogledalo da vidim. Dana su mi čula da osjetim. I puno puta sam uživala u tome. Dan mi je i sram i krivnja. Puno puta sam živjela i umrla sa njima. I strah mi je dan. Strah da ću previše uživati u tome, kao nekad prije.

Sve mi je to dano sada. Iako su djelići toga curili i prije, puno prije, ja nisam bila spremna suočiti se s time. Tko sam to ja? Što sam to ja? Nakon svega ovog, s ovim spoznajama?

“Jednost”, kaže mi Izvor.

“Jednost”, kaže mi Heylal, “Jedno sa svime”.

Kako opisati Jedno sa svime kad Jedno sa svime ne poznaje riječi, definicije, boje, oblike? Nije ni svjetlost. Nije ni tama. Ništa nije. A sve jest.

Nikako. Moraš to osjetiti. Moraš tamo poći. U jazbinu koje se najviše bojiš. Duboko unutra. U samu sebe. Da konačno upoznaš Jedno sa svime.

Menu