“Ako se uistinu želite probuditi, prije svega morate shvatiti da to zapravo ne želite. Kao prvo, morate biti iskreni prema sebi i priznati da vam se to uopće ne sviđa. Vi ne želite biti sretni. Hoćete mali test? Probajmo. Trebat će vam točno jedna minuta.

Možete zatvoriti oči dok budemo vježbali, ali možete ih i držati otvorenima, kako vam više odgovara. Mislite na nekoga koga jako volite, nekoga tko vam je uistinu blizak, nekoga tko vam je bitan i recite toj osobi u mislima: “Radije bih bio sretan nego imao tebe.” Promatrajte što se događa. “Radije bih bio sretan nego poznavao tebe, to uopće nije bitno. Kada bih mogao birati, izabrao bih sreću.”

Koliko se vas osjećalo sebično dok ste to izgovarali? Mnogi, čini se. Vidite li sada kako su vam isprani mozgovi? Razmišljate kako ste mogli biti tako sebični. Ali pogledajte tko je tu stvarno sebičan. Zamislite sada tu dragu osobu kako vam kaže: “Kako si mogao biti tako sebičan i izabrati sreću umjesto mene?” Ne biste li u tom trenutku nagonski odgovorili: “Oprosti, ali kako ti možeš biti tako sebičan i tražiti da se radi tebe odreknem vlastite sreće?”

Jednom prigodom jedna mi je žena ispričala kako je kao djevojčica bila na seminaru duhovne obnove koji je organizirao njezin rođak, pripadnik Jezuitske crkve u Milwaukeeju. Svaku je konferenciju počinjao riječima: “Ispit ljubavi je žrtva, a mjera ljubavi je nesebično davanje.” To je divno! Pitao sam je: “Biste li željeli da vas volim po cijenu moje vlastite sreće?” “Da”, odgovorila je. Nije li to prekrasno? To bi bilo stvarno krasno! Ona bi me voljela po cijenu svoje vlastite sreće, a ja bih volio nju po cijenu moje vlastite sreće, i tako biste imali dvoje nesretnih ljudi; ali – živjela ljubav!”

Ulomak iz knjige Buđenje svijesti, Anthony de Mello

Menu