Ova godina. Da nije mog osebujnog unutarnjeg svijeta, bila bi dosadna. Čekanje na transplantaciju, umor, ozljeda ramena.

Ovako me natjerala na proboje i pomake u svijesti. Nova znanja. Drukčija, dublja… Poniranja. Ostavljanja. Preispitivanja. Rušenja. Iluzija, snova, mitova, ideala…

Viši smisao i besmisao cijele ove priče na zemlji.

Prihvaćanje, razumijevanje, redefiniranje sebe i svoje sjene. Što sam ja i što je uopće moja sjena. Duboko razumijevanje. Osuđivanje. Suosjećanje. Prema samoj sebi i svima nama koji smo robovi ovog dualističkog sustava.

I još hrpu toga…

Ničega se nisam odrekla, sve sam si dozvolila. Sve što sam poželjela. Sve što sam intuitivno osjetila da trebam.

Ovo je možda najodvažnija godina mog života.

Grlim vas,
Dea

Menu